Hrvatska ekipa na EGC 2017 javlja: »Skuvali smo kavu«


Tekst Boris Kožuh, fotografije Teo Čendo i Milan Korbar, objavljeno na Opensoaring.com 11. 8. 2017

Naslov treba čitati malo drugačije: “Skuhali smo Kawu.” A to već znači nešto sasvim drugo. O čemu se zapravo radi?

Pršut u dalmatinskom stilu

Na svečanom otvaranju prvenstva Evrope u moravskoj Třebovi stali smo pokraj poljske reprezentacije. Pošto govorim po poljski, Poljake smo nekako smatrali “našima”. Osim toga smo bili na otvaranju prikladno odjeveni: Poljaci su bili u bijelim košuljama, a mi u crvenim. Stoga smo nehotice stvorili odgovarajuću kombinaciju boja “biało-czerwoni” (bijelo-crveni). Ovako poljske sportaše nazivaju njihovi navijači zbog bijelo-crvene poljske zastave. Glasno navijanje “biało-czerwoni” već godinama je poznato iz TV prenosa skijaških skokova u Planici.

Odmah nakon pozdravnih govora, fotografirali smo se s Poljacima. Iskreno, nismo to uradili zbog podudaranja boja na dresovima. Glavni motiv zajedničke fotografije bio je trinaestostruki svjetski prvak Sebastian Kawa. Tko se ne bi želio slikati s takvim majstorom jedriličarstva? To je za nas imalo još i posebno značenje, jer smo prvi put došli na veliko međunarodno natjecanje. Sve nas je to zabavljalo, jer nam je bilo sve novo. Hrvatski reprezentativci ličili su na radoznale i nestrpljive srednješkolce. Nekoliko minuta kasnije nam je uspio još jedan “biser”. Dok smo fotografirali naš tim, sam se Sebastian “ušuljao” na našu fotografiju. Kad pogledate tu fotografiju, za trenutak vam izgleda kao da je Sebastian zaista želio biti na našoj slici. Sličnu scenu možemo često vidjeti na televiziji kada netko u pozadini maše: “Bok, mama.”

Hrvatska momčad, Kawa i pas

Naravno, ovu fotografiju treba pogledati u pravom svjetlu: mi smo htjeli imati dobru fotografiju, a Sebastian, koji je upravo tuda prolazio, kulturno je sa strane počekao da završimo i zatim nastavio šetati sa svojim psom. Sebastian nas je obradovao svojim prisustvom na fotografiji, a njegov pas time što se na nikoga od nas nije pomokrio.

U našoj reprezentaciji su se mnoge stvari odvijale u znaku Poljaka i Kawe. Postavili smo našu radio antenu po uzoru na njihovu, pomogli su nam kod instalacije variometra u Jantaru, a također smo nadasve pažljivo pratili, kako lete. Sebastian i ja smo brzo pronašli zajednički jezik. Na međunarodnoj večeri je Sebastian najviše vremena proveo baš za našim stolom. Poljake smo u kampu “napali” izvrsnom orahovicom, kojoj se nisu mogli oduprijeti. Kad smo prvi put pozvali Sebastiana u naš tabor, kratko je odgovorio: “Dobro, možda uhvatim malo vremena”. Još istog dana smo počeli pripremati taktiku za “glavni napad”. Osjećali smo se kao uskoci u tvrđavi Klis. Jedan od malih taktičkih zahvata je bio poklon Sebastianovom ocu. Poklonio sam mu moju knjižicu o vuči jedrilica automobilom. Moj prijatelj Roman Kiełpikowski, preveo je i dao u tisak moj tekst. Otac Tomasz Kawa bio je Sebastianov prvi učitelj, pa sam smatrao da će taj poklon ubrzati njegov dolazak. I nismo se prevarili. Naše drugo oružje je bio moj kombi s poljskom registracijom. Namjerno smo ga parkirali tako, da su Poljaci svaki dan prolazili pokraj njega. Ipak je svjetski prvak svjetski prvak. Zovu ga kamo god mogu, a mi smo htjeli da dođe kod nas. Ja sam potajno shvatio i računao na naš najveći magnet: Jadransko more (plus ne baš nevažna dalmatinska rakijica). Ofanziva se završila uspješno: Sebastian se zapleo u našu mrežu i došao je najvažniji trenutak: na prvi pogled bezazleni razgovor o jedriličarstvu i natjecanju. Sebastiana je malo začudilo, da su u hrvatskoj reprezentaciji sami Dalmatinci. I kad je spomenuta Dalmacija, upotrijebili smo »glavno oružje«: pozvali smo ga sljedeće godine u Split. Spomenuli smo da imamo vrlo zanimljivo područje letenja Sinj – Brač – Hvar – Vis i natrag. Sva tri otoka imaju aerodrome i izvrsne termičke uvjete. Ali i nas je čekao veliko iznenađenje. Sebastian ne samo da je prihvatio poziv, čak i više. Bez razmišljanja je odmah odgovorio: „Zašto čekati toliko dugo, učinimo to ove godine. Došao bih u Split s jedrilicom GP Velo!”. Naravno, ovo je bio račun bez krčmara, jer supruga Sebastiana Kawe, koja odlučuje, nije bila prisutna. Sebastianov telefonski razgovor sa suprugom donio je rasplet i zaplet. Njegova supruga Ania pristala je na dolazak u Dalmaciju, ali samo ako Sebastian ne bude sve dane provodio na aerodromu i u zraku.

Sebastian Kawa

“Skuhali smo Kavu”, je zabavna igra riječi a znači, da smo uvjerili Sebastiana i nagovorili ga da učini ono što smo mi zamislili.

Pavel, Maks i AS 13,5 M FES se pripremaju za Dalmaciju

Pavel, Maks i AS 13,5 M FES odlaze u Kawa u Dalmaciji

I za kraj još jedna velika stvar. Zbog vrlo dugog putovanja s i , Sebastian neće dovesti svog „trkaćeg konja“: jedrilicu GP 14 Velo iz Poljske u Dalmaciju. Što sada? Nemamo ništa slično što bi bilo primjereno za letenje svjetskog prvaka. Imamo jedrilice Jantar, Twin Astir, Vuk i još ponešto. I ideja je pala a pomogli su savjetom Niko Slana i Maks Berčič. Zapitali smo konstruktora Pavla Potočnika za posudbu njegove jedrilice AS-13,5. To bi bila vrlo dobra reklama za njega i njegovu jedrilicu: svjetski prvak ju je testirao! O tome će se pisati i izvještavati širom jedriličarskog svijeta. I uistinu bio je dovoljan samo jedan telefonski razgovor. Nazvao sam Maksa Berčiča i opisao mu projekt “Kawa u Splitu”. Još istog dana mi je Maks javio dobru vijest: vlasnik jedrilice se složio. Ogroman kamen pao mi je sa srca. Sad zaista imamo nešto izvanredno za Kawu: Dalmaciju i AS-13.5 FES. Možete li uopće zamisliti fenomenalniju kombinaciju: “Kawa, Dalmacija i AS-13.5 FES”?

Morda vam bo všeč tudi...

Dodaj odgovor

Vaš e-naslov ne bo objavljen.