PRIČA O JEDNOM PRVENSTVU

Boris Kožuh

Kad sam već završio pisanje Priče o jednom preletu, iz radoznalosti sam pogledao zadatke na prvenstvu Hrvatske 2022. Našao sam sličan zadatak 12. 8. Opisao sam ga slično kao prelet iz prve priče. Kad sam spoznao da pilot, koji do tada nije bio ni na jednom preletu, može s minimalnim rizikom obaviti i jedan prelet s ovog prvenstva, sinula mi je ideja: kako bi bilo da taj pilot virtualno leti na čitavom prvenstvu. Zanimljivo bi bilo znati, što bi mogao uraditi. Čak ćemo pokušati utvrditi, što bi postigao u takmičarskom smislu.

Letimo slično kao prije tri godine: s minimalnim mogućim rizikom, brzinom najbolje finese i u jedrilici s finesom oko 38-40. Nakon svake dionice se ustvari vraćamo prema Sinju, da bi maksimalno smanjili rizik od slijetanja izvan aerodroma. To bitno smanjuje stres pilota, mada donosi dodatne kilometre i gubitak vremena. Već smo prihvatili takav način i bar za prvih nekoliko preleta je koristan. Opet ćemo zamisliti dan bez vjetra, termička aktivnost počinje oko 12 sati, na nebu su kumulusi. Pilot u priči je „početnik preletač“. Ne mislimo time na početnika s osnovne obuke, pa ni onoga koji je već poletio samostalno, pa ni na pilota koji je bio dva ili tri puta na jedrenju i skuplja sate za ispit za dozvolu pilota jedrilice. Naš „početnik preletač“ je već siguran na termičkom jedrenju, dobro poznaje područje i samo velikom greškom ponekad „iscuri“. Bio je već nad jezerom Peruča, jedrio na Kamešnici i preko grebena vidio nekoliko puta Livanjsko polje između Tušnice, Cincara, Golije i Kamešnice. Na preletu još nije bio i još se nije toliko udaljio od aerodroma, da ga iz zraka uopće više nije vidio. Volio bi početi s preletima, ali se malo boji udaljenosti. Nije još bio iznad Livanjskog polja, ali je bio nekoliko puta na Kamešnici i vidio odatle aerodrom u Livnu. Kad bi morao, znao bi ga iz zraka naći i sletjeti.

ZADATAK 8. kolovoza 2022

Na ovom preletu ćemo pokušati napraviti više od minimuma. Opet je naše načelo minimalni rizik za slijetanje izvan aerodroma. Ne toliko zbog neuspjeha na preletu, već radi sigurnosti letenja. Jedan poznati jedriličar je napisao: „Slijetanje izvan aerodroma moramo prihvatiti kao lijep i prijatan događaj a ne kao veliki neuspjeh ili grešku. Možemo upoznati nove ljude, uvjeriti se u svoje umijeće i doživjeti slijetanje skoro kao rutinsku stvar“. Možda je i u pravu, možda on to tako prihvaća, tko zna? Ja bi tog jedriličara zapitao mrvu bezobrazno: „pa što onda ne sletiš tako svaki put“?

Biti ćemo oprezniji pa ćemo udaljenije cilindre samo dodirnuti, a u bližima (ako bude visine) letjeti dublje – možda čak do udaljenog kraja cilindra. Još smo daleko od situacije da budemo natjecatelj na tom prvenstvu i da težimo ka maksimalnim daljinama. Ako bi samo dodirnuli sve cilindre, bilo bi to 145 km, ako bi došli do centra svakog cilindra, bilo bi 224 km, a krajnji rubovi cilindara bi dali čak 303 km. Recimo da za takve prelete još nismo spremni.

1

Rub prvog cilindra Dinara je od startne linije u Sinju udaljen 37 km. S visinom 2200 m iznad Sinja možemo bez dodatnog penjanja dodirnuti prvi cilindar i vratiti se nad Sinj. Naravno da ne moramo već na startu imati svu visinu i za povratak.

Ako imamo visinu 1500 m, krenemo prema cilindru Dinara oko 20 km. Ako putem ne nađemo dizanje, vratimo se u Sinj i priznamo sami sebi: „ovaj put nisu uvjeti za mene, možda nekom drugom zgodom“.

Ako u tih 20 km popnemo, nastavimo let prema cilindru. Moramo stalno imati visinu 1500 m. Kad dodirnemo cilindar moramo imati za siguran povratak u Sinj najmanje tih 1500 m. Ako želimo biti još sigurniji, povećajmo visinu za još 200-300 m. Vraćajući se prema Sinju, ako ne nađemo baš ni jedno dizanje i ne popnemo, sletjeti ćemo na aerodrom i znati da nam je uspjelo preletjeti više od 70 kilometara.

2

Opet smo iznad Sinja i želimo prema drugom cilindru Ričice. Udaljenost do cilindra nije velika – 29 km. Za siguran odlet, dodir cilindra i povratak potrebna je visina oko 1900 m. Ako između Sinja i Trilja popnemo na tu visinu, krenemo prema cilindru, dodirnemo ga i vratimo se u zonu sinjskog aerodroma.

Ako imamo samo 1200 – 1300 m, krenemo prema cilindru Ričice, računajući da ćemo naći dizanje putem. Na pola puta do cilindra moramo imati visinu 1000 m. Od te točke do cilindra ne smijemo biti ispod 1200 m. Čitavo vrijeme iskorištavamo praktički svako dizanje na koje naiđemo. Kad se vratimo u Sinj prelet je dug već oko 130 km.

3

Nakon povratka od Ričica do Sinja odlučujemo se kako ćemo nastaviti prelet. Za siguran let bez rizika od aerodroma do početka trećeg cilindra Troglav i natrag treba nam oko 1200 m visine. Imamo nekoliko mogućnosti:

I. Ako iznad aerodroma Sinj imamo samo tih 1200 m, odletjeti ćemo prema cilindru Troglav, dodirnuti ga i vratiti se. Time bi ispunili zadatak i prelet bi bio dug 145 km.

II. Ako putem do cilindra popnemo, možemo letjeti prema centru ili čak najudaljenijem rubu cilindra. Vrh Troglav ima visinu iznad aerodroma Sinj 1613 m (1931 MSL). Držimo se zapadne strane planine i ne prelazimo na stranu BIH, ako doista nemamo dovoljno visine. Tako možda nećemo dodirnuti baš najudaljeniju točku cilindra, ali će nam nedostajati samo kilometar ili dva dužine preleta. Visina vrha Troglav je sasvim dovoljna za povratak do cilja Sinj od najudaljenijeg ruba cilindra.

Udaljenost od bližeg ruba cilindra do Sinja iznosi 13 km, od centra cilindra do Sinja 29 km, a od krajnjeg ruba do Sinja 43 km. Ukupna dužina preleta, ako samo dodirnemo cilindar Troglav, je 145 km, ako uspijemo doći do centra cilindra 175 km, a ako uspijemo doći do kraja cilindra čak 235 km.

ZADATAK 10. KOLOVOZA 2022

1

Na početku ćemo obletjeti dva prva cilindra bez vraćanja prema Sinju. Umjesto povrataka prema Sinju uzeti ćemo centar cilindra Čuklić kao glavnu točku, jer sve linije leta prolaze praktički kroz njegov centar. Centar cilindra Čuklić je udaljen od aerodroma Sinj samo 18 km. To će samo neznatno povećati rizik slijetanja izvan aerodroma Sinj. Uostalom pilot može vraćajući se svaki put prema cilindru Čuklić skrenuti malo u stranu Sinja i tako proći od aerodroma na udaljenosti ne 18 km već recimo samo 10 km. Rekli bi malo slikovito: lijevim okom gledamo Sinj a desnim centar cilindra Čuklić. S te udaljenosti dobro vidi aerodrom, a za povratak do njega treba mu visina oko 700 m (300 m za let i 400 m za propisan dolazak u zonu). Takav otklon od idealne linije leta će produžiti prelet za 1 – 2 %.

Od Sinja ćemo odletjeti do centra cilindra Čuklić i odmah nastaviti prema cilindru Ričice. To je ukupno 38 km. Kad dodirnemo cilindar Ričice biti ćemo udaljeni od aerodroma Sinj 27 km. Na toj točci moramo imati visinu minimalno 800 m. Ako budemo imali samo tu visinu, vratiti ćemo se ravno prema aerodromu. Ako visina bude veća možemo odletjeti dublje u cilindar Ričice (pogotovo ako je dobar termički dan). Od centra cilindra do aerodroma ima 40 km. Potrebna visina za direktan povratak na aerodrom je 1500 m. Takvo produžavanje preleta može ugroziti ispunjenje zadatka, pa ćemo to uraditi samo ako je dovoljno rano za preostatak preleta i ako su doista dobri termički uvjeti. Možda je ipak pametnije samo dodirnuti cilindar.

2

Ako smo dodirnuli cilindar Ričice na visini većoj od 800 m, okrenemo i vraćamo se prema centru cilindra Čuklić linijom između centra i aerodroma. Kada smo iznad centra cilindra odlučujemo se, kako ćemo nastaviti prelet. Za siguran odlet do cilindra Uništa i povratak na aerodrom (24 km + 25 km) treba nam ukupna visina 1600 m. Ali cijelu tu visinu ne moramo imati već iznad centra cilindra Čuklić. Ako imamo više od 1000 m uputimo se prema cilindru Uništa misleći na to da, kad ga dodirnemo, moramo imati visinu bar 1100 m. Ako nam se dogodi da se prije cilindra Uništa visina smanji do 1100 m, moramo odmah okrenuti i vratiti se ravno prema aerodromu. Ni u ovaj cilindar nećemo dublje letjeti zbog udaljenosti od aerodroma Sinj. Moramo se zadovoljiti time, da ga dodirnemo.

3

Dodirnuli smo cilindar Uništa na visini najmanje 1100 metara. Sada je pred nama najlakši dio: let do cilindra Podgradina. Udaljenost je samo 20 km. Letimo stalno održavajući spomenutih 1100 m. Približavanjem cilindru Podgradina približavamo se i aerodromu Sinj. Kad dodirnemo cilindar Podgradina, za povratak na aerodrom Sinj dovoljna je visina 1000 m. To je ipak samo visina za svaki slučaj, jer mi želimo obaviti zadatak do kraja.

4

Kad smo dodirnuli cilindar Podgradina, imamo na izbor tri osnovne mogućnosti. Prva je najkraća i najsigurnija: najkraćim putem dodirnuti još cilindar Lištani i završiti prelet na aerodromu Sinj. Spomenutih 1000 m na rubu cilindra omogućava siguran povratak na aerodrom i time ispunjenje zadatka. Druga mogućnost je produžiti let prema centru cilindra Podgradina i tek nakon toga povratak prema cilindru Lištani i dalje prema Sinju. Time produžavamo prelet za najmanje 16 km što nije zanemarivo, ali možemo ugroziti ispunjenje zadatka. Na tom dijelu smo stalno na udaljenosti od Sinja oko 20 km, pa je dovoljna visina oko 1000 m za „spašavanje glave“. Za dilemu kako dalje, nema dobrog savjeta. Da je ovo zadnji cilindar bilo bi lakše – produžavamo dok nam to visina omogućava i tek ako „zagusti“ bježimo na aerodrom. Ali čeka nas još cilindar Lištani. Možda je ipak bolje izabrati kraću varijantu i veseliti se zbog sigurnog ispunjenja zadatka. Zato nećemo to produženje niti pokazati i opisati. Na slici je najkraća varijanta: dodirnuti cilindar Lištani i najbližim putem do cilja u Sinju.

5

Ako smo se oduprli iskušenju produžavanja preleta u cilindru Podgradina, imamo još zadnju mogućnost ipak malo produžiti prelet. Krenemo prema centru zadnjeg cilindra Lištani. Tu smo još uvijek vrlo blizu aerodroma, cilindar je dodirnut i u svakom trenutku možemo okrenuti prema aerodromu i završiti uspješno zadatak. Znači, da praktički bez rizika produžavamo prelet. Za tih 10 + 20 km potrebno je oko 1200 m visine. Sjetimo se pravila: to je visina za cijelu trasu 30 km. Ako recimo imamo samo 1000 m, možemo krenuti i ako ništa ne nađemo odustati od leta do centra i odmah okrenuti prema aerodromu.

Ako imamo sreću i visina je još iznad 1400 m možemo odletjeti još nekoliko kilometara dalje od centra. Za povratak od najudaljenijeg ruba cilindra Lištani do aerodroma dovoljno je imati oko 1100 m.

Znači i ovaj zadatak smo ispunili. Brzina nam nije važna, važno je da smo uspjeli završiti već drugi zadatak na ovom prvenstvu. Ako na kraju ništa nismo produžili ipak je naš prelet malo duži od minimalnog po zadatku, jer smo na početku letjeli do centra cilindra Čuklić. Tako ukupna dužina preleta iznosi oko 120 km.

ZADATAK 12. KOLOVOZA 2022

1

Zadnji je dan prvenstva. Uspješno smo završili dva dosadašnja zadatka. Imamo mogućnost postići veliki uspjeh. Ovo je naše prvo natjecanje i ako budemo oprezni možemo ga odlično završiti. Zato ćemo letjeti po skoro najkraćoj liniji i tek kod zadnjeg cilindra ćemo, ako budemo imali dovoljno visine, malo produžiti prelet. Strogo se pridržavamo brzine najbolje finese i minimalnog rizika za slijetanje izvan aerodroma. Takvo slijetanje izbjegavamo iz dva temeljna razloga. Prvi je da ne želimo sve one komplikacije s potrebnom ekipom, rastavljanjem i kasnije sastavljanjem jedrilice. Drugi je razlog, što ne želimo ugroziti uspješan nastup na takmičenju.

Prva dionica je let od starta do cilindra Buško Blato. Cilindar ćemo samo dodirnuti i nećemo preći Kamešnicu. To je samo 20 km pa nam ne treba baš iznimna visina. Za dodir cilindra i siguran povratak do Sinja treba nam 1500 m. Tu visinu ne moramo imati već iznad Sinja. Možemo krenuti već sa 1200 m i putem popeti. Kad dodirnemo cilindar moramo imati 1000 m za povratak u zonu. Minimalna visina u cilindru Sinj je doduše 300 m, ali mi ćemo se držati pravila, da se u zonu vraćamo na visini 400 m kao na običnom jedrenju.

2

Ovo je već treći zadatak, pa se više ne moramo držati Sinja „kao pijan plota“. Stalno smo blizu aerodroma. Na letu od cilindra Buško Blato do cilindra Lištani nam je za siguran povratak sa svake točke leta dovoljna visina 1000 m. Naravno, da ćemo iskorištavati sva dizanja na koja naiđemo, čak ako budu jačine samo 0,5 m/s. U svakom dizanju ćemo popeti, koliko god možemo; najbolje do baze kumulusa. I cilindar Lištani ćemo samo dodirnuti.

3

Nakon dodira cilindra Lištani okrećemo za 180o i vraćamo se skoro istom linijom prema cilindru Aržano. Sa svake točke te linije nam je za siguran povratak u Sinj dovoljna visina od 1000 m. Ali u ljetnom danu kolovoza visine baze su najčešće iznad 2000 m, pa nije teško letjeti na dosta većoj visini. Održavati na preletu visine oko 500 m iznad minimalnih nije u Sinjskom polju naročiti problem. Minimalne visine stalno spominjemo, jer ne smijemo biti niže. Do cilindra Aržano moramo preći 23 km. Kod dodira ne smijemo biti niže od 1000 metara.

4

Od cilindra Aržano letimo prema cilindru Visoka skoro u istom pravcu kao prema Sinju. Sada naročito pazimo na visinu iako bi npr. na pola puta do cilindra Visoka za dolet na aerodrom bilo dovoljno i 600 m. Do kraja zadatka nam nije ostalo mnogo i baš zato nam ne smije popustiti koncentracija. Najbolje je putem do Visoke iskoristiti dizanje na koje naiđemo koliko god možemo. Moguće je da će nam to omogućiti završetak zadatka bez dodatnog penjanja. Ne žurimo i još uvijek letimo „samo“ brzinom najbolje finese. Zamislite stres pilota koji u finalnom doletu nije 100% siguran, da li će doletjeti do aerodroma i pilota, koji na cilj doleti s visinom 1000 metara. Mogli smo tu visinu iskoristiti za brže letenje. Iskusniji natjecatelji sigurno neće letjeti tako sporo kao mi. Ali neka njih, i mi ćemo za godinu letjeti brže i dalje.

I cilindar Visoka ćemo samo dodirnuti i odmah odletjeti prema zadnjem cilindru.

5

S Visoke krenemo prema cilindru Korita na Kamešnici. Za dolet do cilindra Korita i siguran povratak na aerodrom dovoljna je visina 900 metara. Cilindar Korita ćemo samo dodirnuti. Ako imamo nekoliko stotina metara više možemo produžiti u tom cilindru. Ali doista samo ako imamo već kod dodira dovoljno visine za let do centra i povratak do aerodroma. Od centra nam za povratak treba 1000 metara visine. Nikako ne smijemo sada, kad već vidimo aerodrom brzopleto produžiti prelet. Rekli smo, da ćemo letjeti taktikom koja omogućava najmanji mogući rizik od slijetanja prije cilja.

6

Nakon dodira cilindra Korita okrenemo za otprilike 180o i vratimo se u zonu. Računali smo samo na sticanje nekog iskustva, prijatno druženje, prisutnost stalnog meteorologa itd. A uspio nam je zaista sportski podvig. Završili smo natjecanje bez slijetanja izvan aerodroma i bez odustajanja od zadatka zbog prijevremenog prinudnog povratka u Sinj.

Još smo za otprilike izračunali, što bi naš takmičar postigao u natjecateljskom smislu. U račun smo uzeli samo najkraće izvedbe sva tri zadatka – bez produžavanja. Sasvim točno se ne može izračunati, jer bi bila potrebna postignuta prosječna brzina preleta. Osim toga, kad bi naš „preletač – početnik“ doista nastupio na tom prvenstvu, tada bi se promijenili bodovi svih ostalih natjecatelja u svakom danu. Bodovi su naime ovisni od svih postignutih rezultata. Za sva tri zadatka bi postigao između 500 i 650 bodova, pa bi osvojio sedmo ili osmo mjesto. Na prvenstvu je nastupilo 11 natjecatelja.

7

Možda ćete reći: „Lako je autoru ove priče – sjedi uz računalo, ima doduše pred sobom kartu terena, polaru jedrilice i hrpu ispisanih listova papira. Ali kad digne pogled vidi sa terase more i sunčan dan. Stan je na prvom katu pa mu je visina tri metra iznad terena i najbliža jedrilica je u hangaru aerokluba oko 25 kilometara daleko“. Autor je na svom prvom natjecanju ispunio sve zadatke do zadnjeg dana i bio na trećem mjestu. Zadnji dan su mu brzopletost i velika želja spriječili osvojiti medalju. Na preletu je bio deset kilometara kraći od neposrednog konkurenta za treće mjesto. Ako ste na prvim termičkim jedrenjima nekoliko puta popeli do visine iznad 1500 m, spremni ste i možete se virtualno prijaviti za 13 prvenstvo Hrvatske 2022. A za manje od godinu dana se možete u stvarnosti prijaviti na 14. prvenstvo 2023. Završiti ćemo s dalmatinskom mudrošću u jedriličarskoj izvedbi: Fali brzinu, drž se visine!