Slingsby

Autor Boris Kožuh, nacrti Roman Kielpikowski

Slingsby

Po nekom slučaju sam imao do sada četiri jedrilice Slingsby. Ustvari to nije bilo slučajno. Jedriličarstvo na Otoku ima dvije osobine, koje su dovele do toga: sistem plovidbenosti i veliki broj drvenih jedrilica u privatnim rukama. Plovidbenost jedrilice zavisi na njenom stanju (“on condition”) i nema ograničenja po vremenu. Tako drvene jedrilice iz druge polovine prošlog stoljeća ne završavaju svoj život zaboravljene pod krovovima hangara. One, koje su imali klubovi, već su davno prešle u privatno vlasništvo. A mnoge su već od proizvodnje bile privatne. Na Otoku je bilo nekoliko proizvođača jedrilica. Najveći a istovremeno najvažniji za razvitak britanskog jedriličarstva je bio Slingsby. U Scarboroughu i Kirbymoorsidu su konstruirali i proizveli više od 60 tipova jedrilica. Većinom su to bile drvene jedrilice. Njihove su jedrilice osvajale čak i svjetska prvenstva. Zaton upotrebe drva kao materijala za gradnju, dogodio se istovremeno kad i zaton proizvodnje jedrilica na Otoku. Još je bilo nekoliko pojedinačnih konstrukcija i to je bio praktično kraj.

Slingsby Aviation je britanska zrakoplovna tvrtka sa sjedištem u Kirkbymoorsideu, sjeverni Yorkshire, Engleska. Tvrtka je osnovana za konstrukciju i proizvodnju zračnih jedrilica. Od ranih 1930-ih do oko 1970. godine konstruirali su veliku većinu i izradili više od polovine svih britanskih jedrilica. Jedrilice Slingsby su postizale velike uspjehe na nacionalnim i zapažene uspjehe na međunarodnim natjecanjima. Kasnije su proizvodili i motorne avione i na kraju postali proizvođači specijaliziranih kompozitnih materijala i komponenata.
Tvrtku je u Scarboroughu osnovao Frederick Slingsby, pilot RAF-a u prvom svjetskom ratu.

Dvije godine nakon rata kupio je partnerstvo u tvornici namještaja u Queen Streetu, Scarborough. Nekoliko godina kasnije je Slingsby bio jedan od suosnivača jedriličarskog kluba Scarborough. Nakon stečenih iskustava s popravkom nekoliko klubskih jedrilica Slingsby se latio proizvodnje prve jedrilice. Izabrao je njemačku konstrukciju RRG Falke i godine 1931. je njihova prva jedrilica poletjela. Krajem 1933. godine tvornica Slingsby je već proizvodila jedrilice za prodaju. F. N. Slingsby je prihvatio odličnu ponudu prijatelja, kupio veliko zemljište i preselio tvornicu u nedaleki gradić Kirkbymoorside.

Tvornica je djelovala pod imenom Slingsby, Russell & Brown Ltd. Porastom potražnje jedrilica na tržištu, izgrađena je nova tvornica u Welburnu, opet nedaleko prve i druge. Nova tvornica je otvorena 1939. godine i tom je prilikom osnovana tvrtka Slingsby Sailplanes Ltd. Najprodavanija jedrilica Slingsby u razdoblju prije Drugog svjetskog rata bila je Primary Glider ili Dagling. To je bio otvoreni jednosjed razvijen na temelju njemačke konstrukcije Zögling.

Tijekom rata tvornica Slingsby je izrađivala dijelove za vojne avione. Najpoznatiji je bio De Havilland Mosquito – dvomotorni višenamjenski bombarder i lovac. Zbog velike brzine i drvene konstrukcije dobio je nadimak “drveno čudo” (The Wooden Wonder). Izradili su i seriju od 18 desantnih jedrilica Slingsby Hengist. Zbog promjene strategije zračnog desanta, ta jedrilica nije nikad poletjela na ratne zadatke. Nakon rata Slingsby je nastavio izrađivati jedrilice za civilnu upotrebu u klubovima i na natjecanjima. Njihov najveći uspjeh bio je s jedrilicom T-34 Sky na Svjetskom prvenstvu 1952. godine. Jedrilica Sky je osvojila prvo, treće i četvrto mjesto. Kasnija serija Slingsby Skylark bila je njihov poslijeratni bestseler. Upravo kada se tvornica počela usmjeravati prema upotrebi umjetnih materijala, razvitak je prekinuo katastrofalni požar 1968. godine. Ukupno su izradili više od 2000 jedrilica svih tipova.

Slingsby Eagle

Dva nesvakidašnja detalja su me podsjetila na događaj s jedrilicom Eagle. Prvi je već spomenuti uslov: „… prodat ću vam, ako obećate…“. Drugi detalj je Olimpija 463, koja istovremeno je i nije Olimpija. Eagle je jedrilica, koju sam imao a istovremeno je nisam imao. Ustvari mogao sam je imati, teoretski sam čak bio vlasnik, a kako se čini. nikad je ustvari neću imati. Većina mojih jedrilica su iz Engleske. Odlučile su niske cijene povijesnih jedrilica u Engleskoj, a i poštenje pilota koji su ih prodavali. Stekao sam mnogo prijatelja i stalno sam znao sve njihove jedriličarske novosti. Imam i status jedriličarskog inspektora BGA, pa vrlo često posjećujem seminare u Engleskoj.

Jedan od mojih prijatelja ponudio mi je dvosjed Slingsby T-42 Eagle. Ova je jedrilica osvojila svjetsko prvenstvo, dvije godine nakon pobjede jugoslavenske posade Rajn-Komac u jedrilici Košava. Tvornica Slingsby je izradila samo nekoliko tih jedrilica. Prijatelj je imao dvije: s jednom su redovito letjeli, a drugoj su trebala samo nova platna na krilima. Dugo sam tražio partnere, jer je to bio prevelik zalogaj za mene.

Eagle je jedrilica s rasponom od 18 metara i prazna teži skoro stotinu kilograma više od Blanika. Takvu jedrilicu može imati samo klub ili jaka skupina zanesenjaka. A ja sam bio zanesenjak u jednini. Tako sam na kraju teškim srcem odustao od poklona. O toj mi je jedrilici Englez napisao: “Dati ću je besplatno, ako obećate da je nikada nećete otpisati i namjerno uništiti. Jedino što želim je, da jedrilica ponovo leti”. Naravno da sam mu to obećao, i da sam na kraju otišao u Englesku po jedrilicu, zaista bih i održao svoje obećanje. Isti sam uvjet postavio prijatelju iz Češke, kad sam mu poklonio jedrilicu Prefect.

Slingsby Prefect

Kako obnova Tandem Tutora nije napredovala, zaželio sam se letenja na otvorenoj jedrilici. Za samo 500 funti sam kupio „mlađeg brata“ Tandem Tutora – jednosjed Slingsby T-30 Prefect. Više me stajalo putovanje do poluotoka Cornwall u Engleskoj i natrag, nego jedrilica. Na toj sam jedrilici vidio pojavu, koju ni prije ni kasnije nisam vidio uživo: flutter krilaca. Zbog greške pilota jedrilica je prekoračila dozvoljenu brzinu i posljedica je bio flutter. Krila su izdržala, flutter je ostao bez posljedica, ali za sve prisutne je to bila odlična škola.

Sudbina te jedrilice je vrlo zanimljiva. Najviše sam letio s Prefectom na aerodromu Grobnik. Osjećaj u letu je bio vrlo sličan kao kod Tandem Tutora. Ipak je Tandem Tutor bio zabavniji za vikend letenje, kada se na aerodromu nađe mnogo zainteresiranih za let. Nekom prilikom sam u kiši rastavio Prefecta i pokrivenog folijom ga odvukao kući u Sloveniju. Za vodoravni stabilizator nisam imao mjesta i ostavio sam ga na aerodromu u kontejneru na Grobniku. Netko je provalio u kontejner i stabilizator odnio. Vjerojatno je mislio da je od metala i da će ga dobro prodati kao otpadni aluminij. Po okolnim selima smo lijepili plakate da nam je vjetar odnio „zadnje krilo“ i ponudili novčanu nagradu. Kako nije bilo odgovora, na kraju sam poklonio jedrilicu boljem vlasniku. Rekao sam mu: “Jedrilica ne smije završiti na smetlištu. Ako vam ikada dosadi, vratite mi je”.

Čitava priča pomalo je nalik onoj šali gdje prodavač uspijeva kupcu, koji je došao kupiti samo udice, prodati udice, najlonske uzice, štapove za ribolov tri veličine, odijelo, čizme, motorni čamac i na kraju čak i  automobil za prijevoz čamca do rijeke. Zapravo me Aleš Ferra, predsjednik aerokluba Jindřychóv Hradec u Češkoj, potražio zbog malo drukčije želje. Prišao mi je sa željom letenja na dvosjedu Tandem Tutor. Jedrilica je tada bila daleko u Dalmaciji, pa je pitao možemo li ga bar primiti u ekipu kao suvlasnika. Kako nismo osjećali potrebu za proširivanjem ekipe, tako sam mu i odgovorio. Zatim je skupio hrabrost i zapitao: “Biste li mi je u tom slučaju prodali?” Odgovorio sam mu: „Kad čovjek ima takav biser, ne prodaje ga. Međutim, imam nešto za vas – pokloniti ću vam vrlo sličnu jedrilicu, jednosjed Slingsby Prefect. Izradite samo novi stabilizator, sve ostalo je u izvrsnom stanju”.

Aleš Fera je ipak na kraju nabavio i jedrilicu Tandem Tutor iz Nizozemske. Obje jedrilice je obnovio već spomenuti Jiři Leník i sada su ljepše nego kad su izašle iz tvornice. U Češkoj sada ukrašavaju češke sletove povijesnih jedrilica.